S predstave "Requiem za Don Kihota"

Wer jetzt stirbt irgendwo in der Welt,
ohne Grund stirbt in der Welt:
sieht mich an..

Ko umire sada negdje u svijetu
bez razloga umire negdje u svijetu:
pogleda mene.

Wer jetzt kein Haus hat, baut sich keines mehr.
Wer jetzt allein ist, wird es lange bleiben,
wird wachen, lesen, lange Briefe schreiben
und wird in den Alleen hin und her
unruhig wandern, wenn die Blätter treiben.

Herr Doktor, sehen Sie den Dämon? Lassen Sie sich von seiner Menschengestalt nicht täuschen. Das ist nur die Form. Ein Schatten. Dunkel. Schatten sind keine Menschen..

Doktore, vidite li demona? Neka Vas ne vara lik čovjeka. To je samo lik. Sjenka. Mračna. Sjenke nisu ljudi..

Eine Nacht im Mai. Blaues Mondlicht im Zimmer. Es mieft nach Angst.

Majska noć. Modra mjesečina u sobi. Bazdi strah.

Sie haben mich mitgenommen. Ich ging wie Jozef K. Um zu verrecken wie ein Hund.

Odveli su me. Koračao sam kao Jozef K. Da skapam kao pas.

Mysterium der Haut. Metaphysik der Liebe. Und die Liebe kommt von Gott. Unschuldig und rein, der junge Körper. Leidenschaft. Während man mit den Fingern über die Unschuld gleitet, solange sie warm sind, hilflos und zart …

Misterij kože. Metafizika ljubavi. A ljubav je od Boga. Nevino i čisto, mlado tijelo. Strast. Dok prstima putuješ nevinošću, dok su topla, bespomoćna i nježna. ...

Farbe ist keine Lüge. In meinen Venen sind unzählig viele Farben. Wie ein Büschel aus Regenbogen. Es war ein Flash.

Boje nisu laž. U mojim venama je bezbroj boja. Kao splet duga. Bio je flash..

Ein großes Fenster öffnet sich. Sehen Sie. Dort wartet man auf uns. Das Leben. Sehen Sie – das Leben!

Otvara se jedan ogroman prozor. Vidite. Čekaju nas tamo. Život. Vidite – život !

Dort ist auch dein Gesicht. Im Spiegel. Im großen Spiegel des Himmels.

Tamo je i tvoje lice. U ogledalu. Velikom ogledalu neba.

Wenn es keinen Weg gibt, wie sind wir dann hierher gekommen? Dann können auch sie kommen. Werden sie kommen, um mich zu holen? Werden sie mich mitnehmen?

Ako nema puta, kako smo mi tu došli. I oni mogu doći. Hoće li doći po mene? Odvešće me?

Täglich ging die wunderschöne
Sultanstocher auf und nieder
Um die Abendzeit am Springbrunn,
Wo die weißen Wasser plätschern.

theatar - grupa ARS POETICA

GELJIĆ LUCIJA, Bosna i Hercegovina

LUDJAKINJA SAMOUBOJICA

Ja sam mogla biti Hamlet vlastite duše. Nisam se znala snaći u njenim zamršenim putevima. Faust ili Mefisto? Nisam dovoljno hrabra ni za jednog ni za drugog. Mogla sam čekati Godoa, dragi doktore. Čekati ga smislenije od bilo koga. Nisam znala. Što sam sad? Ništa. Malo ništa osudjeno na veliki zivot. U umobolnici... 

KLARIĆ MIŠO , Hrvatska

LUDJAK DON KIHOT

 Krv…Krv…Ispod ove kože. Plazma. A u plazmi magija. Metafizika življenja. Teku snovi. Treba ih uhvatiti i zavući se u njih. Sanjaš sebe. Svijet. Sanjaš ljepotu koja ga mijenja. Sanjaš zvuke. Čudne zvuke na nepoznatim instrumentima. Sanjaš riječi, stvorene u uzvišenju

EDO AVDUKIĆ, Bosna i Hercegovina

LUDJAK BOGOUBOJICA

Čovjek kao sram. Čovjek kao jad. Čovjek kao zvijer. Bog? Boga treba ubiti. Odmah. Umoran je. Star. Nemoćan. A besmrtan. Treba mu pomoći. Ja ću ga ubiti.

ČANADI MARIO, Hrvatska

PSIHIJATAR

 Što ja hoću? Koga i što da mijenjam? Svijet koji nikada neću razumjeti? Dušu čovjeka koja se ionako ne da razumjeti?

STANISAVLJEVIĆ JOVICA, Srbija

LUDJAK BEZ DJETINJSTVA

Oni se kreću. Svi ti skotovi. Pijani. Andjeli su sami. Po sobama. Iza svih tih zidova. Nemoćni da zatraže pomoć. Nemoćni da se brane. Andjeli plaču, doktore. Pustite nas, spašavajte andjele!

BEGIĆ DIJANA, Bosna i Hercegovina

 LUDJAKINJA IZ SUTERENA 

Gledam kroz prozor. Uvijek se nešto vidi. I uvijek neko može doći. K meni. Ne znam kada, ali znam da će sigurno doći.

MAROŠEVAC NATAŠA , Bosna i Hercegovina

 LUDJAKINJA SIMULANT

 Ludnica je sigurna. Jedino sigurno mjesto. Ovdje si potpuno zaboravljen od svih. Uz to, nemaš se čime inficirati. Tvoje ludilo je tvoje. Fiktivan svijet, ali tvoj svijet.

MILORADOVIĆ MARKO , Srbija

 LUDJAK NARKOMAN

 Boje nisu laž. U mojim venama je bezbroj boja. Kao splet duga. Bio je flash. Potom…potom, čeljusti i praznina. Nestale su boje. Čeljusti su ih progutale. Ostao je samo miris moga znoja. I čini mi se, da je negdje šaputao glas Jima Morrisona.

GELJIĆ MARA , Bosna i Hercegovina

 MAJKA JEDNOG DJETINJSTVA

 Bio si samo plač. Ruke koje traže. Puzanje. Sićušno zlo usred mog zivota. Tvoj plač i vrisak. Udarci. Svaki taj udarac otkidao je komad napetosti u meni.

NUHIĆ AMIR ,Bosna i Hercegovina

 OTAC JEDNOG  DJETINJSTVA

 Ja sam svet. Ja sam Bog. Bog koji je u utrobu moje kćeri donosio ljubav. Niko to ne razumije. Niko. Branila se. Nije razumjela. Uzvratila mi je mržnjom, udarcima…okretala je glavu od mene.

MILJAN VUK VASILJEVIĆ  , Srbija

 INKOGNITO LUDJAK 

Šutnja. Svaka riječ je pogubna i opasna.

LETIĆ DANIELA, Bosna i Hercegovina 

ANDJEO

Listen, I'll tell you my secret:
Never leave me alone
when music plays.

It could seem to me
that some eyes gray
are so deep and soft,
the eyes that are actually plain.

         AICHNER ERWIN, Austrija

VIDEO PROJEKCIJA

                                BLUE STAGE & POETRY

***

Sei ohne Furcht! Du bist nicht einsam, nicht allein,
das gleiche Leben wird von anderen geführt,
und neben dir wird stets ein andrer sein,
der deinen Wunsch nach Wärme und nach Schönheit spürt

 RENATE LANG, Austrija

SCENOGRAFIJA I SUFLER

Herr: es ist Zeit. Der Sommer war sehr groß.
Leg deinen Schatten auf die Sonnenuhren,
und auf den Fluren lass die Winde los.

Befiehl den letzten Früchten voll zu sein;
gib ihnen noch zwei südlichere Tage,
dränge sie zur Vollendung hin und jage
die letzte Süße in den schweren Wein.
 

NADEŽDA ČAPAJEVA, Rusija

POEZIJA

EVA PITSCHEDELL, Österreich

LEILA MEHADŽIĆ, Bosna i Herzegovina   

DAJANA MEHADŽIĆ, Bosna i Herzegovina   

                 GELJIĆ SIMONE, Austrija

ALEKSADRA STEFANOVA, Bugarska

KLARIĆ NIKOLA , Hrvatska

Rekvijem za Don Kihota

LETIĆ JOVICA

                          Bosna i Herzegovina 

SCENARIJ I REŽIJA

Čovjek naspram čovjeka. Lice naspram lica. Izmedju ponor crn kao smrt. Izmedju daljina promrzla u beskraju. Ispod, podrhtava utroba majke Zemlje. Grešna, što rodi nezahvalnu djecu.Čovjek gleda u čovjeka. Ne vide jedan drugom boje očiju. A oči lijepe. Ljudske.Ne vide raspojasane ljepote jeseni, igre sjenki, bijele kao snijeg dječje ruke što uzalud hoće u vječnosti da miluju sunce. 

Čovjek gleda u čovjeka. Slijepac zuri u slijepca. Jedan naspram drugog ogrnuti pokrovom ćutanja.Nijedna riječ. Šapati već poodavno ubijeni i sahranjeni. Riječi od ljepote razbacane po smetlištima kao bezvrijedni relikti. I tamo trunu.

Čovjek govori čovjeku. Nijem sriče riječi nijemom.Jedan naspram drugog ukopani u jeziv muk.Uzalud etida svira, uzalud šumi plavetnilo mora, uzalud romore kiše po olucima.

Kome?

Čovjek osluškuje čovjeka. Gluh sluša gluhog. Gospode bože, zar živimo sa dželatima i ubojicama kao sa sabraćom? Naučili su nas da ne čujemo plač drugih ljudi, da ne šapućemo srcem, da ne vidimo ruševine zemaljskog doma, da zaboravimo svoje sveto ljudsko pozvanje. 

Requiem.

Ni umjetnost ne zna ubiti patetiku.Requiem za Don Kihota, za posljednje iskreno srce čovjeka. A ubili su i njega. Tu, pred nama. Nista se ne ubija tako strasno kao čista, nevina duša. A ubili su je. Tu, pred nama. I biće requiem. Nećemo ga čuti.Ni vidjeti duge povorke u crnom, ni prošaputati molitvu, niti se sjetiti da smo ikad bili ljudi.

***

Odlomci iz predstave "Rekvijem za Don Kihota"

***

LUDJAKINJA SAMOUBICA

 Svima nam to treba. Nema gnusnijih stvari na svijetu od onih koje čovjek zna sam o sebi. Jeziva galerija ništavila u svima je nama. Samo, strah nas je ući. Ja. Ja sam mogla biti Hamlet vlastite duše. Nisam se znala snaći u njenim zamršenim putevima. Faust ili Mefisto? Nisam dovoljno hrabra ni za jednog ni za drugog. Mogla sam čekati Godoa, dragi doktore. Čekati ga smislenije od bilo koga. Nisam znala. Što sam sad? Ništa. Malo ništa osudjeno na veliki zivot. U umobolnici... Tu sam…tu sam gdje jesam. Takva kakva jesam. Moje meso. Moja krv. Moj glas. I, tudja presuda – na život.

   ***

 Opet, tišina. Strašna tisina. Sve je potrošeno, sem ovo malo života i tišine u ovoj ludnici. Doktore, ja mogu iskoračiti iz svog života i precizno vidjeti granicu koja nas dijeli. On i ja. Rez. Precizan. Savršeno precizan rez. Izmedju mog života i mjesta gdje stojim. Što je to, doktore? Linija netrpeljivosti? Linija nesklada? Linija vječitog neshvaćanja? Tamo, u tom krugu, tamo je moj život. Ljuštura. Sitna nakaza kojoj sam ja vlasnik. Ja sam vlasnik nečemu što je jače i moćnije od mene. To je smiješno. To je apsurd za plač.

LUDJAK BEZ DJETINJSTVA

 Kasno. Glasovi i slike utapaju se u život. Niko ih ne može ni čuti, ni vidjeti. Ili, niko to neće da sluša i vidi. Svi smo mi gadovi. Svi. Svi odreda. Samo andjeli odlaze. Napustaju ovo ukleto mjesto. Idu ka nebu.  Moja sestra je otišla. Imala je krila i otišla. Čujem je, ponekad, kako šapuće. Čini mi se da govori o nečemu što nikada nije imala…o ljubavi. Oko nje muzika. Chopin.  Je li to bila žudnja ili zov nekih daljina…Andjeli nam šapuću. Treba ih samo oslušnuti…

LUDJAK DON KIHOT

 ... Ludilo sve dopušta. Ipak, ja sam samo putnik do srca Don Kihota. Hajne je plakao zbog Don Kihota.  Moram ponovo učiti da placem. Kažu da čovjek jedino plakati ne uči. To se oduvijek zna. Ja sam i to zaboravio. A želim plakati, doktore… Suze. Slan okus. Putuju niz lice. Gmizi bol. Gmizi bol po tvojoj koži. Zaboravio sam plakati. Ostao je samo grč. Destrukcija. I kažu -  ludilo. Ljudska ruševina. Ovaj mantil, ubodi igle u mom tijelu, masni zidovi. Bolnički kreveti. Bijeli. Sablasno bijeli. Krici. Noću. Tudji. Ludjački. Nerazumljiva buncanja u mraku. Moja. Moj glas… A nije to bio moj san. Nije…Nemam ja nikakav pakt s djavolom. Neko se igrao. Sa mnom. Sa svim ovim paranojicima, shizofrenicima. Neko se gadno igrao…Išao sam prema svjetlu. Htio zrno, parče svjetlosti. Zdrobili su moje sunce i pretvorili ga u mrak. Gust mrak. Ukrali su mi osmijeh i navukli na lice grč. Grimasu. Oteli su mi želje, budjenja, šapate. Jesen. Ukarali su jesen, zimu, oblik jabuke. Crvenu boju i miris. Sve…Hoću sve to natrag. To je moje! Moje! Možete li mi pomoći da mi se to vrati, doktore ?

                               LUDJAK SIMULANT

 Ludnica je sigurna. Jedino sigurno mjesto. Ovdje si potpuno zaboravljen od svih. Uz to, nemaš se čime inficirati. Tvoje ludilo je tvoje. Fiktivan svijet, ali tvoj svijet. Razum je nemilosrdan. Hladan i proračunat.  Tamo je opasno biti normalan, jako opasno. Tamo, gospodo,  ludilo je sistem. Jedni ludjaci imaju kontrolu svih života. Drugi ludjaci su krotki i poslušni. Valjaju su u sapunici življenja. Ubijaju vlastiti misli. Da bi mogli žderati. Da im bude toplo. Da se razmnožavaju. Ali, nikada ne prelaze granice. Možda je to vaš grijeh. Rušite granice slobode.

     LUDJAK NARKOMAN

 Nismo mi tu da sve znamo i sve dokučimo. Pred nekim osjećanjima stojimo blaženo nemoćni. Niti jedna boja ne može oživjeti te silne prelive. Riječ pred njima stidljivo šuti, melodije utihnu. Ništa tako moćno nije kao ta velika tajna osjećanja u nama. Nismo mi tu da sve znamo i sve dokučimo, moj doktore.

Svaki trenutak odlazi, putuje, kao brod koji će potonuti negdje u okeanu svoje sudbine. Iza trag, tek vidljiv, trag trenutka koji ostaje u onom dijelu nas koji nikada i nigdje ne umire.

Čovjek odlazi, ali se ponovo sreće sa svojom polovicom. Nalaze se i dodiruju mrtve duše. Razumiju se po prvi put potpuno. Čisto. 

(REKVIJEM)

"Ne budi nesretan što u ovome svijetu nitko ne zna za tebe. Zašto misliš da si toliko važan da bi mi trebali znati za tebe? A kada budeš zaista tako važan, a da i ne misliš o tome, oni će znati za tebe."

(Konfucije)

***

"Budi iskren prema sebi kako ne bi bio lažan prema drugima."

(Francis Bacon)

***

"Život ti se pretvara u ono što misliš."

(Marko Aurelije)

***

Ime nije ništa; što nazivamo ružom slatko bi mirisalo i sa drugim imenom.

(Vilijem Šekspir)

***

Kada čovek dođe do toga da veruje da će mu se ono što ne želi desiti, a ono što želi nikad neće ostvariti - onda je zaista došao u stanje beznađa.

(Artur Šopenhauer)
 

***

Ako se desi nesto loše, piješ da zaboraviš; ako se desi nešto lepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne dešava, piješ da bi se nešto dešavalo.
 

(Čarls Bukovski)

***

Obilježje je malih duhova
da preziru
ono što
ne razumiju.

(Sören Kierkegaard)

***

..."život treba voleti više od njegovog smisla"

(Fjodor Mihailovič Dostojevski)

***

..."svaka spoznaja počinje sa osećajima..."

(Leonardo da Vinči)

***

Vjera - to je ne želeti da se sazna šta je istinito.

(Fridrih Vilhelm Niče)

***

Ljudsko srce ima nezgodnu naviku da sudbinom naziva samo ono što ga satire.

(Alber Kami)

***

Umjesto da svoj svijet suzuješ, svoju dušu pojednostavniš, morat ćeš u svoju bolno proširenu dušu primati sve više Svijeta, naposlijetku i cijeli Svijet, da bi možda jednom stigao do kraja, do mira. Taj je put prošao Buda, prošao ga je svaki veliki čovjek, jedan svjesno - drugi nesvjesno, ukoliko mu se posrećio smioni čin.
 

(Hermann Hesse)

***

Za ratnika svjetlosti ništa što postoji nije apstraktno.

Sve je konkretno i sve ga se tiče. On ne sjedi u udobnosti svog šatora promatrajući što se zbiva vani, u svijetu; već prihvaća svaki izazov kao priliku da unese promjenu u vlastiti život.
Neki od njegovih suboraca vječno negoduju zbog nemogućnosti izbora, razglabajući tuđe odluke. Ratnik, međutim, svoje misli pretvara u djela.
Dogodi se da promaši cilj i tada - bez pritužbi - plaća svoju pogrešku, ili pak skrene s puta i izgubi mnogo vremena dok se ne vrati na zacrtani pravac.

Ali ratnik nikada ne odustaje!

(Paulo Coelho)

***

Postoji samo jedna nesreća: izgubiti dobro mišljenje o samom sebi. ne dopadati se više samom sebi, to je prava nesreća. Sve je ostalo tek igra i obogaćivanje života, u svakoj drugoj patnji čovjek može izvanredno biti zadovoljan samim sobom, može se sam sebi i te kako sviđati.
Tek kada se raziđeš sa samim sobom, kada te u patnji peče savjest, tek kada se boriš sa svojom taštinom, postaješ jadna i žalosna figura...

(Thomas Mann)

***

Ne znam je li moja svjesnost prava svjesnost ili nije; ne znam je li ono što znam o svome bitku moj pravi bitak ili nije; ali znam gdje je moje blaženstvo: Pa neka mi bude dopušteno da se držim blaženstva, i to će me dovesti do moje svjesnosti i do moga bitka.
Kada slijedite svoj žar, kao da se stavljate na neku vrstu tračnica koje su tamo čitavo vrijeme, čekajući na Vas, a život koji biste trebali živjeti je onaj koji živite. Kada to možete vidjeti, počinjete susretati ljude koji su u polju vašeg žara, i oni vam otvaraju vrata. Kažem, slijedite svoj žar i ne budite uplašeni, i vrata će vam biti otvorena tamo gdje niste ni slutili da će vam biti.

(Joseph Campbell)
 

***

Pjesnik

A ti mi vrati one dane
kad sam se sam razvijao,
pjesama vir iz duše raspjevane
bez prekida kad je izbijao.
Kad su mi magle krile svijet,
pupoljak obećavao čuda,
kad sam još brao divni cvijet
što punjaše doline svuda.
Ništa imao nisam, al' imao sam dosta;
žudnju silnu k istini, u obmani svoj raj, duboku sreću, bolom preobilnu,
i mržnju snažnu, ljubav daj mi silnu;
mladost mi moju daj!


(Johann Wolfgang Goethe)
 

***

Nije ukus za svakoga.
(E. Jelinek )

***

Postoji milijon puteva. Radi toga, jedan ratnik, mora stalno imati na umu da je jedan put samo jedan put; ako osjeti da ga ne treba sljediti, ni za što na svijetu ne smije ga slijediti.
Odluka da ga se slijedi ili napusti mora biti donešena neovisno od straha ili od ambicija.
Jedan ratnik mora uvažiti svaki put s pažnjom i odlučnošću, te postaviti samo jedno pitanje u vezi puta:
Da li ovaj put ima srce?
Putovi su svi isti; ne vode nikamo. Zbog toga, jedan put bez srca nikada nije dobar. S druge strane, put sa srcem je lagan...
Tada se ratnik ne mora zamarati tražeći sreću, sam put mu čini putovanje sretnim dok ga čovjek slijedi, put je jedino što postoji.

(Carlos Castaneda)

***

Budite blagi kad nas uspoređujete s onima koji su bili savršenstvo reda.
Mi koji posvuda tražimo pustolovinu nismo vaši neprijatelji.
Mi vam želimo dati široka i čudna prostranstva, gdje rascvala tajna nudi da je ubere tko hoće.
Smilujte se nama koji se vječno borimo s granicama beskraja i budućnosti.
Smilujte se našim zabludama.
Smilujte se našim grijesima.

(Henry Miller)
 

***

Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.

(Krleža Miroslav)
 

Svi smo mi rezultat ljubavi i zanosa.
(Bajron)
 

***

 ...Što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne inzistiram na točnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ.
Tu, razumije se, postoji beskonačno mnogo podjela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, općenito govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tijela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera - to imajte u vidu...

... Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje...

(Fjodor M. Dostojevski)
 

***

Ako je duša važnija od tijela (jer je po prirodi sposobnija da vodi), i ako sa za tijelo brinu umijeća i vještine kao što su liječništvo i tjelovježba (i njih smatramo znanjima i za neke ljude govorimo da su ih stekli), očigledno je da neka briga i neko umijeće postoji i za dušu i za duševne vrline, i sposobni smo ga steći, jer to možemo i s onim u čemu nam je neznanje veće i što je teže spoznati.

(Aristotel)
 

Ja ću tražiti da se vrati čovjeku kao njegova svojina i njegova tvorevina sva ljepota i uzvišenost koju smo
pozajmili stvarnom i zamišljenom svijetu: kao njegova najljepša apologija.Čovjek kao pjesnik,kao mislilac, kao bog, kao ljubav,kao moć. O,da kraljevske darežljivosti kojom je obasuo stvari da bi sebe osiromašio i osjetio se bijedan! Dosada je bila njegova najveća nesebičnost, što se divio i klanjao se i molio se i znao da od sebe sakrije,da je on bio taj koji je stvorio ono cemu se divio.

Religija je unizila pojam "čovjek", njen krajnji zaključak je da je sve dobro,bveliko,istinito natčovečansko, i da se daruje samo kao milost božja...

Ukratko rečeno: porijeklo religije leži u krajnjim osjećanjima moći, koja kao strana obuzimaju iznenada čovjeka:i  kao što bolesnik,koji oseća da mu je druga noga neobično teška zaključuje da mu neko drugi sjedi na nozi, tako dovitljivi religiozni čovjek, dijeli sebe na više ličnosti. Religija je primer "promjene ličnosti". Neka vrsta straha i osjećanja užasa pred samim sobom...Ali je tako isto i osećanje neumjerenoga zanosa i ushićenja. Medju bolesnicima,osjećanje zdravlja dovoljno je da probudi vjeru u bliskost božju.

(Fridrih Niče)

***

Spavao sam i sanjao da je život radost. Probudio sam se i otkrio
da je život služenje. Dao sam se na služenje i spoznao da je
služenje radost.
(Tagore)
 

***

Naposlijetku, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već
kako gubimo, što s time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i
kako nas to mijenja. Gubiti na određeni način znači - dobivati.
(Richard Bach)
 

***

Tajna čovječjeg života nije u tome da samo živi, već u tome zašto živi.

(Fjodor Mihajlovic Dostojevski)
 

***

Kad god netko kaže da vas voli, čuvajte se! To je lako povjerovati - svatko može naći primjere iz vlastitog života: ili života bližnjih: roditelji koji zlostavljaju djecu, uzvikujući kako ih vole, žene i muževi koji se ubijaju verbalno ili fizički na oštrici noža, voleći jedni druge. Zašto riječ koja toliko obećava mora biti razapeta na križu obveza, izbodena dužnostima, zadavljena hipokrizijom, ugušena običajima? Poslije "Boga" "ljubav" je najosakaćenija riječ u svakom jeziku. Najviši oblik pažnje između dva ljudska bića je prijateljstvo, a kada se pojavi ljubav, prijateljstvo umire.

( Richard Bach )
 

***

Moći dati sebe za jedan trenutak,
moći žrtvovati godine za osmijeh, to je sreća.

(Hese)
 

***

Malo iskrenosti je opasno, a mnogo - kobno.
(Oskar Vajld)

***

"Ono što je prošlo više ne postoji, ono što će biti još nije došlo. Pa šta onda postoji? Samo ona tačka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. Eto, u toj tački je sav naš život."

(Lav Nikolajevič Tolstoj)

***

"Mi možemo razumjeti jedan drugog, ali svako od nas može da protumači samo sebe samog."(Herman Hese)

***

Koga god vidiš da je nesrećan,znaj da je čovek.

(Seneka)
 

***

„Sve je moguće, sve je nadomak ruke, samo se čovjek ne smije predati. Teško je dok se ne odlučiš, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali kada se otrgneš od sebe neodlučnog, kada pobijediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen ni pun pretnji.“

(Meša Selimović)
 

***

Pisati ne znači drugo nego misliti.
Nered u rečenicama je posljedica nereda umislima,
a nered u mislima je posljedica nereda u glavi,
a nered u glavi je posljedica nereda u sredini i stanju te sredine.
Ako je netko odlučio vršiti kritiku,
a to znači da hoće od nereda u rečenicama,
u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red,
onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavi ni u mislima.

(Miroslav Krleža)

***

Sve čemer, sirotinja, glad, nesreće...
A zašto je tako?
Ne znam. Možda zato što smo po prirodi zli,
što nas je bog obilježio.
Ili što nas nesreće neprestano prate,
pa se bojimo glasnog smijeha, bojimo se
da ćemo naljutiti zle sile koje stalno obilaze oko nas.
Zar je onda čudo što se uvijamo, krijemo,
lažemo, mislimo samo na današnji dan i samo na sebe,
svoju sreću vidimo u tuđoj nesreći.
Nemamo ponosa, nemamo hrabrosti.
Biju nas, a mi smo i na tome zahvalni.

(Meša Selimović)
 

***

Lakše se neke strasti sasvim odreći nego u njoj biti umjeren.

(Friedric Nietzsche)

***

Ljudi su dorasli da se obračunaju sa drugim
ljudima, ali ne s problemima...

(Tin Ujević)
 

***

"Najveći porok je površnost“.
 

(Oskar Vajld)
 

***

"Nije mi žao što me ljudi ne poznaju, već što ja njih ne poznajem“.
(Konfučije)

***

"Najteže je čovjeku kad sam nad sobom osjeti samilost."

(Ivo Andrić)

***

Sve više verujem da ne treba preklinjati Gospoda zato sto je svet takav kakav je; radi se, prosto, o neuspeloj skici

(Vinsent van Gog)

***

Nije potrebno mnogo dosetljivosti da bi se prevario čovjek koji nam veruje.
 

(Kronin)

***

Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.
(Šekspir)

***

Svet malih ljudi na velike istine nikad nije spreman. Čak i papa bi se smrtnički uplašio ako bi mu se dokazalo postojanje boga.

(Borislav Pekić )

***

"Teže je prikrivati osjećaje
koje imamo
nego glumiti osećaje
koje nemamo."

La Rochefoucauld
***

Trebalo bi ljude oplakivati kad se rode, a ne kad umru!

(Moleschott)

***

U dječjoj igri često ima dubokog smisla.

(Schiller)
 

***

Davanje ljubavi je najviši izraz moći:
u samom aktu davanja ja doživljavam svoju čvrstinu,
svoje bogatstvo, svoju snagu.

(E.From)

Čovjek je društveno odgovoran samo za ono svoje djelovanje kojim utječe na druge, ali u dijelu koji se odnosi samo na njega on je apsolutno neovisan i suveren nad samim sobom, svojim tijelom i svojim umom.
 

(John Struart Mill)

Čuda su objašnjiva, a objašnjenja su čudesna.
 

(Tim Robinson )

"Samo su dva tipa ljudi na ovom svijetu – dobri i loši. Dobri bolje spavaju, ali čini se da loši više uživaju u satima kad su budni.
 

(Woody Allen)"