Prestižnu književnu nagradu Buker, vrijednu 50.000 funti, dobio je za 2008. godinu indijski pisac i bivši novinar Aravind Adiga za debitantski roman “Bijeli tigar” (The White Tiger), koji je posvetio to priznanje narodu Nju Delhija.
Adiga, koji ima 33 godine, ujedno je najmlađi autor koji je bio u užem izboru za Bukera, a u konkurenciji je imao i Sebastijana Berija (Sebastian Barry), koji je smatran favoritom.
Predsjedavajući zirija i bivši britanski političar Majkl Portilo (Michael Portillo) rekao je da je “Bijeli tigar” na mnogo načina “perfektan roman”, a posebno je kao vrijednost tog djela istakao što originalno “predstavlja tamnu stranu Indije”.
“Bijeli tigar” priča je o jednom od mnogobrojnih siromašnih Indijaca u procesu ekonomskog razvoja zemlje, a prati njegov životni put od radnika u prodavaonici čaja do uspješnog biznismena.
 

 Frankfurtski sajam knjiga, najveća manifestacija izdavaštva na svijetu, otvoren je 14. oktobra/ listopada, a u jubilarnom 60. izdanju, predstavlja 7.000 izlagača iz 101 zemlje, uz Tursku kao počasnog gosta. Iz te zemlje dolazi oko 300 autora, ali se dio turskih pisaca odlučio i na bojkot.
Turska ima posebnu važnost za Njemačku, u kojoj živi oko 2,4 miliona Turaka, a iako je počasni gost jubilarnog Frankfurta, pojedini pisci su najavili bojkot, u znak protesta zbog vladine politike.
Oko 20 turskih pisaca potpisalo je deklaraciju o bojkotu Frankfurtskog sajma, pozivajući kolege da učine isto. Mnogi potpisnici su klasici u Turskoj, i svi su kemalisti, odnosno sljedbenici ideologije prvog turskog predsjednika i reformiste Mustafe Kemala Ataturka i njegove vizije o modernoj, demokratskoj i sekularnoj državi.
Književni kritičari u Turskoj smatraju da je bojkot način protesta protiv konzervativne vlade premijera Recepa Tajipa Erdogana, a pojedini su i sami odbili da se pojave u Frankfurtu pod okriljem sadašnjeg Ministarstva kulture.

Britanski književnik iranskog porekla Salman Rušdi (Salman Rushdie) dobitnik je nagrade “James Joyce” Univerzitetskog koledža u Dablinu.
Čuveni irski pisac bio je i velika inspiracija samom Rušdiju, koji je rekao na ceremoniji uručenja da je od Džojsa naučio hrabrost jezika, prijeneli su britanski mediji.
Rušdi je za roman “Djeca ponoći” dobio ove godinu Buker nagradu za najbolji roman nagradjen tim priznanjem u posljednjih 40 godina.
 

Potkazivač Kundera?

Otkad se preselio na Zapad Milan Kundera gotovo ne sudjeluje u javnom životu. Je li razlog njegove tajanstvenosti mračna tajna iz prošlosti?
Milana Kunderu već je godinama nemoguće pridobiti za intervju, u rodnu Češku putuje striktno incognito, u hotelima spava pod izmišljenim imenima, a od njegovih prijatelja o njemu i njegovu životu nećete čuti ni riječi.
Sve bi te ekscentričnosti ostale najobičnijim ekscentričnostima popularnog pisca da u češke i svjetske medije nije procurila vijest koja zvuči kao tipičan zaplet Kunderinog romana s komunističkom tematikom. Agencije prenose kako je Kundera 1950. godine navodno potkazao mladića koji je zbog toga odgulio 14 godina u rudniku urana.
Vijest objavljena u češkom političkom tjedniku Respekt potječe od Adama Hradileka, zaposlenika u Institutu za istraživanje totalitarnih režima, koji je osobno nabasao na dokaz o Kunderinoj upletenosti u zatvaranje češkog vojnog pilota Miroslava Dvořáčeka.
"Danas oko 16 sati, student Milan Kundera rođen 1. travnja 1929. u Brnu došao je u ovu stanicu kako bi priopćio da se jedna studentica treba tijekom večeri sastati sa stanovitim Miroslavom Dvořáčekom. Potonji je pobjegao iz vojske, a lani u proljeće je ilegalno boravio u Njemačkoj", piše u izvještaju br. 624 iz 1950. koji je vrbovao uhićenju i zatvaranju mladog Miroslava Dvořáčeka, koji je pak za dlaku izbjegao smrtnu kaznu.
Dok je 1948. boravio u izbjegličkom logoru u Njemačkoj, Dvořáčeka je uistinu bila vrbovala zapadna obavještajna služba, no ono što čudi jest činjenica da ga je Kundera prokazao premda ga uopće nije poznavao. Respekt spekulira da se Kundera možda tim činom htio iskupiti za svoje ranije grijehe protiv KP-a. Naime, godine 1949. mladi je Kundera od prijatelja Jaroslava Dewettera primio pismo u kojem se otvoreno kritizira jedan visoki partijski dužnosnik na što mu je odgovorio u sličnom tonu. Kako su nadležni presreli pisma, obojica su, zajedno s trećim frendom Janom Trefulkom, završili pred časnim sudom. Sva trojica su izbačeni iz partije, no jedino Kundera nije izbačen s fakulteta, nego je dobio drugu šansu i zaplet za Šalu.
Danas 80-godišnji Dvořáček živi u Švedskoj i uopće ga ne zanima tko ga je prijavio, iznijela je novinarima njegova žena Markéta, dodavši da je Kundera dobar pisac, ali da nema iluzije o njemu kao o ljudskom biću.
Kundera ove navode oštro negira te ih naziva 'atentatom na autora', no s obzirom da je već od ranije poznato da se Kundera u bijelom svijetu predstavlja kao zakleti antikomunist premda je svojevremeno bio vodeći režimski pisac, čak i da je tvrdnja Instituta istinita ona vjerojatno neće nepovoljno utjecati na pomno izgrađeni kozmopolitski, slobodarski, apolitični Kunderin imidž.
Ni esesovcu Günteru Grassu nisu uzeli Nobela, a i konje ubijaju, zar ne?
 

Devetnaest godina od smrti velikana

(22.02.1935 - 15.10.1989)

 Pre 19 godina u Parizu umro pisac Danilo Kiš
Romansijer, esejista i prevodilac Danilo Kiš, jedan od najprevođenijih srpskih pisaca, umro je na današnji dan prije 19 godina u Parizu, gradu u kojem je s prekidima živio od 1959. godine, a po svojoj želji sahranjen je u Beogradu.
Rođen 1935. godine u Subotici, kao dijete oca mađarskog Jevrejina i majke Crnogorke, Kiš je odrastao u porodici miješane vjiere, judaizma i pravoslavlja i mađarske i srpske kulture. Kao pisac odbijao je svrstavanje u bilo koji kontekst, krtikovao sve vrste provincijalizama, a nacionalizam je video kao "kolektivnu paranoju", ideologiju banalnosti, odnosno totalitarizma. Pisac ogromne energije i erudicije, Kiš je umro samo godinu dana nakon što je 1988. godine izabran za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, dobio "Avnojevu" nagradu i dvije međunarodne književne nagrade - u Italiji (Premio di Tevere) i u Nemačkoj (Preis des Literaturmagazins).